+385 (0) 91 761 4678 info@huf.hr

Alge i plijesan u zgradama

 

Nažalost, u posljednje vrijeme svjedoci smo pojave pojačanog rasta algi i plijesni kako u zgradama tako i na fasadama. Preko 80% zgrada u Hrvatskoj je nikako ili loše toplinski izolirano, ali problem mogu imati i toplinski izolirane zgrade, kada je izolacija izvedena nestručno, uz nepoznavanje osnova fizike zgrade. Na taj se način dopuštaju pojave toplinskih mostova koji kasnije dovode do pojave kondenzata i plijesni.

3 Untitled-3

Slika 1. i 2. Pojava gljivica radi nestručno izvedene toplinske izolacije. Stan se nalazi u potkrovlju, gdje dolazi do pojave toplinskog mosta na spoju toplinski izolirane fasade i neizoliranog betonskog krova.

 

Osnovni preduvjet za nastajanje plijesni, koje su zapravo gljivice, čijih se stotinjak vrsta može razviti u stambenim zgradama i kućama, je vlaga tj. direktno je povezano s kondenzacijom vodene pare na unutarnjoj površini vanjskih građevnih elementa zgrade. Stoga je potrebno poznavanje nekih osnovnih fizikalnih pojava i zakonitosti.

 

Građevni elementi zgrade, kao što su zidovi, stropovi, podovi itd. su omeđeni zrakom koji je smjesa suhog zraka i vodene pare. Sadržaj vodene pare u zraku ovisi o temperaturi zraka te što je temperatura zraka manja, isti može primiti manju količinu vlage. Kada zrak sadrži najveću moguću količinu vodene pare za njega kažemo da je zasićen vlagom. Masa vodene pare sadržana u jedinici volumena zraka naziva se apsolutna vlaga. Omjer apsolutne vlage zraka i najveće moguće količine vlage koju bi zrak pri istoj temperaturi sadržavao kad bi bio potpuno zasićen, zove se relativna vlaga.

Ukoliko za zrak u prostoriji kažemo da mu je relativna vlažnost na primjer 80% onda to znači da taj zrak sadrži 80% od najvećeg mogućeg sadržaja vlage.

 

Primjer:

U prostoriji temperature 20 °C i veličine 1 m3, zrak može upiti 17,5 g  vodene pare i tada će biti zasićen. Ako se prostorija sada ohladi  – primjerice na približno 0 °C, zrak će moći upiti još samo 5 g vode, a preostalih 12,5 g vode pretvorit će se u kondenziranu vodu.

 

U procesu hlađenja zraka uvijek dolazi do temperature pri kojoj zrak postaje zasićen vodenom parom. Kada se taj zrak još više ohladi, višak vlage mora kondenzirati, a to je obično na najhladnijim površinama, npr. betonski stupovi na sudaru zidova i stropova tzv. serklaži, betonski nadvoji prozora,  mjesta gdje je oslabljena cirkulacija zraka te površine zaklonjene namještajem. Kondenzacija je prijelaz neke tvari iz plinovite u tekuću fazu. Suprotan prijelaz nazivamo isparavanje.

 

Temperatura na koju se pri nepromijenjenom tlaku vlažan zrak treba ohladiti da bi se vodena para mogla izdvojiti kao rosa ili magla jest rosište ili temperatura rosišta. Na rosištu relativna vlažnost zraka iznosi 100 %. Zrak je tada zasićen vodenom parom. Što više vodene pare ima u zraku, to je viša njegova temperatura rosišta. Rosište tako može poslužiti za određivanje apsolutne vlažnosti zraka. Do iste pojave dolazi ako se u vlažan zrak postavi neki predmet kojemu je temperatura na površini niža od temperature rošenja okolnog zraka, kao na primjer časa s hladnim pićem koja gotovo uvijek orosi.

 

Vodena para iz zraka kondenzirati će na unutarnjoj i vanjskoj  površini vanjskog građevnog elementa
zgrade kada je temperatura te površine manja od temperature rošenja zraka koji ju dodiruje.
Kako bi izbjegli gore navedeno potrebno je vanjske građevne elemente, zidove, stropove, podove toplinski izolirati na način da u najhladnijim mjesecima godine, temperatura na unutarnjim površinama građevnih elemenata nikada ne bude niža od temperature rošenja u boravišnom prostoru. Pri tome treba paziti na pravilno ugrađivanje toplinske izolacije, na kvalitetna rješenja prekida toplinskih mostova, na izbor paropropusnih materijala u vanjskoj hladnoj zoni građevne pregrade, inače riskiramo nastanak kondenzata unutar građevnog elementa gdje se također može razviti plijesan i gljivice te napraviti štetu.

 

Prostori s relativnom vlagom iznad 70% su idealni za razvoj gljivica. Na površinama potencijalnim
za nastanak kondenzata, posebice kutovima prostorija gdje je cirkulacija zraka oslabljena, uslijed
vezanja vlage i prašine iz zraka pune mikroorganizama nastaje plijesan. Plijesan se najčešće javlja u kuhinji i kupaonici zbog povećane relativne vlažnosti uslijed kuhanja, pranja ili kupanja te u spavaćoj sobi zbog niže temperature grijanja i ranije opisanog problema procesa hlađenja zraka.

Trenutno, zbog sve većih troškova grijanja mnoga kućanstva štede na istom, uslijed čega se povećava vlaga, a hladniji i vlažni stanovi vrlo su pogodni za širenje plijesni jer je to idealan okoliš za njih. Pokazalo se da rast gljivica započinje na sobnoj temperaturi od 18 °C, te se predlaže da sobna temperatura ne bi trebala biti niža od 21 °C, a prostore u kojima boravimo treba provjetravati u smislu kratke izmjene ustajalog zraka. Na kraju, kada plijesni nastanu, teško ih se riješiti jer svi otrovi koji se koriste za sanacije, na primjer algicidi, varikine ili muffa killer su privremena rješenja zato što ta sredstva imaju propisano ograničene količine otrova, obično trajnosti do 6 mjeseci. Dakle, privremeno će riješiti problem na površini zidova, ali plijesan i gljivice prodiru i nastanjuju se dublje u žbuku i zidove pa nakon roka trajanja otrova, izlaze ponovo na površinu.

44

Slika 3. Prikaz zaraze na površini zidova

 

Radi svega gore navedenog, ipak je važnija preventiva i pravilno toplinsko izoliranje zgrade čime stvaramo mnogu ugodniju životnu klimu u stambenom prostoru, ali i štedimo na energentima.